Realnost naših života
ADHD
Dobro došli!
  • Dječji osmijeh je zrcalo u kojemu se ogleda radost života i vrijednost življenja. Gledajući u to zrcalo postavimo si pitanje da li dovoljno činimo za našu djecu. Mora li patnja pogođenih ADHD-om biti uvećana našom ravnodušnošću i nerazumjevanjem?
    Za djelotvorne institucionalne promjene i poboljšanja potrebno je vremena i sredstava, ali svi možemo, u skladu sa svojim mogućnostima, podržati postojeća nastojanja i pridonjeti da ovoj djeci život bude lakši.
Poruka g. Draganu Primorcu:
  • Nakon svega što je rečeno i učinjeno, puno više se reklo nego što se učinilo.
    Konfucije
Blog
ponedjeljak, studeni 12, 2007
Nakon što se djetetu dijagnosticira ADHD u Hrvatskoj još nema razvijenih mehanizama kroz terapijske mjere za pomoć ovoj djeci.  Potpuno izlječenje simptoma koji prate ADHD je nemoguće, ali kroz mješavinu raznih vrsta terapija (multimodalna terapija), prilagođene svakom pojedinačnom ADHD djetetu, moguće je uspješno kontroliranje simptoma koji dovodi do poboljšanja odnosa s roditeljima, učiteljima, ostalom djecom, boljim rezultatima u školi, boljim usmjeravanjem pažnje i naposljetku većim samopouzdanjem i samopoštovanjem.

Ovaj multimodalni pristup liječenju često uključuje obuku roditelja (koncepcije odgajanja), uvođenje slobodnih aktivnosti (sport, glazba i sl.), strategiju za pomoć u ponašanju, prikladan obrazovni program, individualno i obiteljsko savjetovalište i terapiju lijekovima (primarno-psihostimulansi).
Psihostimulansi (kao što su methylphenidate, dextroamphetamine i pemoline) često predstavljaju jedinu mogućnost da se s djecom sa simptomima ADHD-a uopće uspostavi kontakt i razuman razgovor kako bi se u njima probudila spremnost za ostale potrebne terapije i sudjelovanje u nekom programu, te mu time omogućili pravilno liječenje. Prema istraživanjima između 70-80% djece s ADHD-om pozitivno reagira na terapiju psihostimulans lijekovima. Ti lijekovi povećavaju pažnju i smanjuju impulzivnost. Ti lijekovi ne liječe ADHD.
Budući da samo pokušaj može pokazati da li i kako lijek djeluje, taj je tretman opravdan i u slučaju dvojbe. Naravno da se lijek primjenjuje ako je simptomatika sigurno utvrđena, što ovisi o različitim činiteljima. Prvi je PATNJA djeteta s ADHD-om. Drugi je Odiseja djece s ADHD-om koja uopće nisu tretirana nikakvom terapijom ili su tretirana neadekvatnim terapijama. Prevelika je patnja roditelja i te djece koja još nisu prepoznata ili su prekasno prepoznata .

ADHD djeca u Hrvatskoj nemaju pravo na terapiju psihostimulansima, kakvu primaju ista djeca u zemljama Europe i ostatku svijeta. Primjena terapije lijekovima kod tretiranja ADHD-a je uopće potpuno zapostavljena u Hrvatskoj. Štoviše, našoj ADHD djeci  propisuju se potpuno neučinkoviti lijekovi. Roditelji su prisiljeni na preporuku liječnika odlaziti izvan Hrvatske kupovati psihostimulanse. Najčešće primjenjivan psihostimulans u terapiji ADHD-a je Ritalin. U Sloveniji prosječna mjesečna doza Ritalina stoji 10,02 Eura, tj. kutija Ritalina 10 mg (30 tableta) stoji 5,01 Eura.

HRVATSKA: IZBOR I PRIMJENA LIJEKOVA U TERAPIJI ADHD DJECE*
U dječjoj psihijatriji nema specifičnog lijeka za određene dijagnoze, a vrlo je mali broj lijekova registriran za djecu, osobito kad su u pitanju djeca mlađa od sedam godina.
U terapiji lijekovima ADHD djece u Hrvatskoj jedini je izbor u primjeni psihofarmaka.
Psihofarmaci se često daju djeci epileptičarima ili onima rizičnim na pojavu konvulzija, a antipsihotici, antidepresivi i psihostimulansi snižavaju prag za konvulzije, a sedativi i anksiolitici ga povisuju.

Hiperkinetski poremećaj koji se manifestira psihomotornim nemirom, nedostatkom pozornosti i impulzivnošću, ako je u punoj ili djelomičnoj kliničkoj slici može biti kombiniran u djece s mentalnom retardacijom ili nekim drugim psihičkim poremećajem dječje dobi, na raspolaganju su antidepresivi i antipsihotici uz dodatak sedativa ili sedativnih neuroleptika ako je potrebno. Od antidepresiva može se propisati  fluoksamin (Fevarin) 50 do 100 mg, fluoksetin (Prozac, Portal) 10 do 20 mg, sertralin (Zoloft) 25 do 50 mg, a od starijih, tricikličkih antidepresiva koji se mogu dati djeci: amitriptilin (Amyzol) 10 do 25 mg. Fluoksamin i sertralin deklarirani su za djecu iznad šest godina, kao i amitriptilin.

Od antipsihotika u slučajevima osobito naglašenih simptoma kod hiperkinetskog poremećaja mogu se primijeniti risperidon (0,5 do 3 mg) ili haloperidol (0,5 do 3 mg).
Osim gore spomenutih lijekova kod djece s hiperkinetskim poremećajem može se pokušati s klonidinom ili stabilizatorima raspoloženja (antiepilepticima lamotriginom, karbamazepinom ili valproičnom kiselinom).
Kombinacije gore spomenutih lijekova također su moguće, što se treba izbjegavati. Uz osnovne lijekove mogu se prema potrebi dati anksiolitici.

Poremećaj ponašanja je trajni i ponavljajući sklop ponašanja koji traje najmanje godinu dana, a u kojem se krše osnovna prava drugih kao i društvene norme koje su u skladu s dobi. U najtežim i najtvrdokornijim slučajevima, osobito ako je riječ o izrazito agresivnom ponašanju koje dovodi u opasnost dijete/adolescenta i okolinu, dolazi u obzir i medikamentozna terapija.
Sljedeće dvije velike skupine lijekova koje se mogu dati djeci/adolescentima s naglašenim smetnjama ponašanja su antidepresivi (SIPPS selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina) i antipsihotici. Od antidepresiva to su: fluoxamin (Fevarin) u dnevnoj dozi od 50 do 100 mg, sertralin (Zoloft) u dnevnoj  dozi od 25 do 100 mg i fluoxetin (Prozac, Portal) u  dnevnoj dozi od 10 do 20 mg. Antipsihotici se daju u najtežim slučajevima ili u onima kod kojih su antidepresivi bili neučinkoviti. Risperidon bi od antipsihotika bio lijek prvog izbora u dnevnoj dozi od 0,5 do 4 mg  ili haloperidol u  dnevnoj dozi od 0,5 do 3 mg.

Osim gore navedenog, može se dati klonidin, litij, stabilizatori raspoloženja (karbamazepin, valproična kiselina) ili kombinacije koje treba izbjegavati. U slučaju nesanice povremeno se mogu dati hipnotici, sedativi i anksiolitici koji se primjenjuju i kod povremenih acting out ispada. I ovdje kao i kod hiperkinetskog poremećaja lijek prvog izbora trebali bi biti psihostimulansi (methylphenidate hydrochloride-Ritalin, Methylphenidate hydrochloride/produljeno djelovanje-Concerta) koji nisu dostupni na našem tržištu.
*(izvor podataka: Prim. dr. sc. Zorana Bujas Petković, specijalista dječje psihijatrije,» Psihofarmakoterapija u neuropedijatrij”, Paediatr Croat 2006;50:, UDK 615.45; 615.14)

OMOGUČIMO ADHD DJECI ADEKVATNE TRETMANE!

Primjer učinka prilikom primjene antidepresiva kao što je Feverin kod hiperaktivne djece je taj da su nakon uzimanja umorna i neučinkovita. Ovakav učinak je povoljan jedino za okolinu, ali potpuno negativan za tu djecu.
Ne postoji lijek u terapiji ovog poremećaja koji bi bez ikakvih nuspojava pomogao djeci, ali u slučaju potrebe za primjenom lijeka psihostimulansi trebaju konačno postati prvi izbor a ne lijekovi koji su potpuno neučinkoviti i time još opasniji za zdravlje djeteta.

Psihostimulanse poput metilfenidata, kao što je lijek Ritalin sve zemlje primjenjuju u terapiji hiperaktivne djece. Ritalin se daje djeci starijoj od šest godina, s izraženim znakovima hiperaktivnosti i smetnjama ponašanja, a omogućuje im da prate nastavu kao druga djeca i da se lakše socijaliziraju. Primjenom psihostimulansa često dolazi do iznenađujućih promjena u ponašanju. Pogođeni su odjednom sposobni pravilno spoznati svoju okolinu, informacije upravo idealno preraditi i postići sve ono što odgovara njihovoj ličnosti i stvarnim mogućnostima. Rukopis, stil i broj grešaka smanjuje se takoreći munjevito. Dolazi do smirivanja obiteljske i školske situacije, smanjenja daljnjih agresija i frustracija koja bi inače kao sekundarna reakcija negativno označavala život te djece u težem obliku.To je simptomatski lijek, koji ne liječi uzrok poremećaja.
 
Dosad se pokazalo da stimulansi poput Ritalina mogu značajno pomoći, ali je svakako važno da se prije primjene ovog lijeka ili njemu sličnog, roditelji informiraju o djelovanju, ograničenjima i nuspojavama te savjetuju s liječnikom koji je specijaliziran za ovaj poremećaj.
 
KRATAK PREGLED SPOMENUTIH PSIHOSIMULANSA
Methylphenidate (Ritalin, Methylin, ili generički methyphenidate)
Oblik: Tablete sa kratkoročnim djelovanjem, uzimaju se oralno. Methylphenidate hydrochloride 5mg, 10mg, 20mg
Doziranje: Vrlo individualno. Obično između 2,5-20mg po dozi. Učinkovita doza nije u vezi sa godinama, težinom ili jačinom ADHD simptoma. Obično liječnik propisuje malu početnu dozu, a onda je postepeno povećava dok ne pronađe najučinkovitiju dozu koja neće izazvati jake nuspojave. Često je potrebno nekoliko tjedana da bi se utvrdila ispravna doza i raspored uzimanja lijeka. Kako dijete raste ili kako adolescent dobiva na težini neće se uvijek mijenjati doza lijeka. Mnogi nastavljaju dobro reagirati na istu količinu lijeka, a nekima će trebati veća doza.  S druge strane, neka će djeca na početku dobro reagirati na malu količinu lijeka, ali će je naknadno trebati malo povećati. U određivanju doze lijeka potrebna je dobra komunikacija i izmjena podataka između roditelja, učitelja ili odgajatelja.
Trajanje djelovanja: Počinje djelovati nakon 15-20 minuta, te traje 3,5 do 4 sata. Ne uzima se preko noći.
Moguće nuspojave: Smanjenje apetita, mali problemi sa spavanjem, neznatan gubitak na težini. Kada učinak lijeka polagano prestaje može se javiti bijes ili frustracija. Kada je doziranje previsoko, javljaju se motorički tikovi, pojavljuje se  letargija i depresija. Kada se smanji doza ti problemi nestaju.

Methylphenidate sa produženim djelovanjem/oslobađanjem
Kako bi se izbjeglo uzimanje methylphenidata sa kratkoročnim djelovanjem 3-4 puta dnevno, razvijeno je nekoliko sistema sa produženim djelovanjem. Svaki od šest sistema sadrži isti lijek kao i tablete methyphenidata sa kratkim djelovanjem, ali su napravljeni tako da duže djeluju, tako da dijete može biti u školi cijeli dan, bez da mora uzimati tablete. Moguće nuspojave su iste kao kod methylphenidata s kratkim djelovanjem.
Jedan od ovih sistema sa produženim djelovanjem zove se Concerta. Concerta je novi osmotički sistem otpuštanja methylphenidata odobren od strane FDA u rujnu 2000. g. Ova kapsula sadrži tri šupljine, od kojih su dvije ispunjene različitim koncentracijama methylphenidata, a jedna sa polimerskom supstancom koja se širi kada dođe u dodir sa tekućinom, te na jednom kraju postoji laserski probušena rupica. Početna doza methylphenidata oslobađa se iz vanjskog sloga ubrzo nakon uzimanja kapsule. Postepeno, iz dviju unutrašnjih šupljina izbacuje se lijek potisnut polimerskom supstancom koja se širi uslijed doticaja sa tekućom iz probavnog trakta. Concerta ima djelovanje otprilike 10-12 sati nakon uzimanja, iako postoje individualne varijacije. Koristi se samo ujutro, traje cijeli dan. Kapsule Concerte ne smiju se otvarati niti žvakati.
Oblik: kapsule Methylphenidate hydrochlorid od 18 mg, 36 mg, 54 mg (kapsula od 18 mg jednaka je količini od 5 mg methylphenidata s kratkim djelovanjem)

Prema informaciji koju sam dobila od nositelja odobrenja za stavljanje lijeka u promet ovog lijeka, CONCERTA će biti dostupan u našim ljekarnama krajem ove godine a izdavat će se po posebnom receptu.
O pojedinostima ovdje spomenutih lijekova potrebno je razgovarati s liječnikom koji je specijaliziran za ovaj poremećaj.
Konačno, uspjeh pojedinca ovisi o zajedničkom naporu pacijenta i ljudi koji se o njemu skrbe. Za većinu djece s ADHD-om lijekovi su sastavni dio multimodalnog programa liječenja. Lijekovi se ne koriste da bi se kontroliralo ponašanje ove djece već se koriste da bi se poboljšali simptomi koje uzrokuje ADHD kako bi uspješnije funkcionirali. Uzimanje lijekova kao jedino liječenje često je nedovoljno.
Svi se mi ograđujemo, a djelomično i s pravom od terapije lijekovima i želimo «prirodne» terapije, ali samo bi neznalica ili potpuno neodgovorna osoba dijabetičaru oduzela njegov inzulin.
longcoolwoman @ 14:57 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 28, 2007

Čak 2/3 djece s ADHD-om pate od barem još jednog poremećaja. Te druge poremećaje lako može prikriti stalno kretanje i nemir, prekidanje drugih dok govore, nestrpljivost dok čekaju red ili dok sjede u restoranima, te potreba za stalnim podsjetnicima. Ali isto kao što neliječenje ADHD-a može ostaviti trajne ožiljke, tako i zanemarivanje ovih drugih poremećaja može prouzročiti nepotrebnu patnju pojedincima s ADHD-om i njihovim obiteljima. Bilo koji poremećaj može postojati uz ADHD, ali se čini da se neki od njih pojavljuju češće od drugih.

Kako se određuju ta stanja?
Kao prvo najvažnija je dijagnostička preciznost kod osobe za koju se sumnja da ima ADHD. Trenutno se ljude ne može pismeno «testirati» ili vršiti krvne pretrage da se «dokaže» da imaju ADHD (ili neki drugi psihijatrijski poremećaj). Umjesto toga najprikladniji način da se odredi ima li osoba jedan ili više poremećaja je pažljiva procjena od strane liječnika. Da bi se ove procjene izvršile potrebno je uložiti vrijeme i napor, a one sadrže niz pitanja o višestrukim poremećajima kao i pitanja o tome kako se osoba ponaša kod kuće, sa drugima i u školi ili na poslu. Budući da roditelji i učitelji obično dobro opisuju ponašanje pojedinca, a sam pacijent dobro opisuje unutarnje osjećaje kao što su tuga i zabrinutost, liječnik u pravilu razgovara i sa pacijentom i sa članovima obitelji. Ove procjene zapravo su proces koji traje jer dijagnoze treba s vremena na vrijeme provjeriti da bi se utvrdilo da je i dalje valjana.

Koja se stanja najčešće javljaju uz ADHD
ADHD se može javiti uz jedan ili više poremećaja. Najčešće se javljaju poremećaji nasilnog ponašanja, poremećaji raspoloženja, poremećaji anksioznosti, tikovi Tourettov sindrom, poteškoće u učenju.

Poremećaj nasilnog ponašanja
Otprilike 40% pojedinaca sa ADHD-om imaju takozvani Poremećaj s prkošenjem  i suprotstavljanjem (am.kratica ODD). Međut pojedincima s ADHD-om čest je i Poremećaj ophođenja (am.kratica CD), javlja se kod 25% djece, 45-50% adolescenata te 20-25% odraslih. ODD se manifestira kroz svađanje s odraslima, gubljenje kontrole, odbijanje pravila, okrivljavanja drugih, namjerno zadirkivanje drugih, te kroz ljutnju, srditost, zlobnost i osvetoljubivost.

CD je povezan sa namjerom kršenja pravila, a da se pri tom ne bude uhvaćen. Takva djeca mogu biti agresivna prema ljudima i životinjama, uništavaju imovinu, lažu ili kradu stvari od drugih, bježe, markiraju iz škole te ne poštuju zabranu izlazaka. CD se obično opisuje kao delikventnost, te djeca koja imaju i ADHD i poremećaj u ponašanju žive život mnogo teži od djece koja imaju samo ADHD. Što se tiče obrazovanja kod učenika sa ADHD-om i CD-om dvostruko je veća mogućnost da imaju problema s čitanjem. Također u većoj su opasnosti od društvenog i emotivnog neuspjeha. Posljednja ispitivanja pokazuju da CD jest posebna podvrsta ADHD-a.

Liječenje osoba sa ADHD-om i ODD/CD-om, zahtijeva sustavno umanjivanje delikventnog ponašanja i to na način da osoba bira ponašanje koje je za društvo prihvatljivo. ODD i CD obično zahtijevaju jaku i jasnu strukturu sa uvođenjem primjerenog ponašanja.

Lijekovi su i dalje važni. Ispitivanje pokazuje da su učenici sa ADHD-om i CD-om koji uzimaju sitimulativne lijekove ne samo pažljiviji već mnogo manje nedruštveni i agresivni. Također se pokazalo da je kombinacija lijekova, recimo psihostimulans i antidepresiv, mnogo učinkovitiji za te pacijente.

Poremećaji u raspoloženju
Neka djeca, uz to što su hiperaktivna, impulzivna, i/ili nepažljiva, često su loše raspoložena. Često se bez razloga rasplaču ili su čest razdražljivi. I tužna, depresivna raspoloženja i konstantna razdražljiva stanja javljaju se s ADHD-om češće nego bi se moglo očekivati.

Depresija
Najpažljivija istraživanja pokazuju da između 10 i 30% djece s ADHD-om i 40% odraslih pati od depresije. Naravno prvo se javlja ADHD, a poslije dolazi do depresije. Tomu mogu doprinjeti genetski faktori i faktori okoline.

Kako djeca s ADHD-om odrastaju, mogu se osjećati izostavljenima. Često ih se zaboravlja pozvatii na rođendanske zabave ili u goste. Ne poziva ih se da se dođu igrati kod druge djece zbog nekih prijašnjih nezgoda, te ih se ne uključuje u sportske ekipe i društvene igre. Ovo strašno utječe na djetetovo samopouzdanje. To kako se takvi slučajevi nagomilavaju dijete sa ADHD-om se obeshrabruje te otprilike jedno od četiri postaje klinički depresivno. Kad se loše osjećaju, sva djeca mogu imati loš dan, ali depresivna djeca osjećaju se loše i razdražljivo stalno. Djeca sa ADHD-om i depresijom povlače se od drugih, prestaju raditi stvari koje su prije voljeli, loše spavaju ili prespavaju čitav dan, gube apetit, samokritiziraju se («Nikad ništa ne napravim kako valja!»), te govore o umiranju («Da me barem nema.»). Srećom, sam ADHD nije povezan sa povečanim rizikom od suicidalnog ponašanja. Posljednja istraživanja pokazuju da ADHD i depresiju veže zajednička genetska veza budući da obitelji sa ADHD-om imaju više članova sa depresijom nego što je to obično slučaj.

Liječenje djece sa ADHD-om i depresijom uključuje umanjivanje trauma uzrokovanih okolinom, te uzimanje različitih lijekova. Da bi se ublažile poteškoće igranja sa ostalima, roditelji i učitelji mogu kreirati male grupe za igranje (ponekad samo dvoje ljudi). Uz to jako je bitno da roditelji prate zbivanja u školi. Čak i djeca sa pažljivo izrađenim obrazovnim planom mogu nastaviti imati poteškoće ako je plan neprikladan.

Manija i bipolarnost
Do 20% pojedinaca sa ADHD-om ispoljava bipolarne poremećaje. Ovo stanje uključuje periode nenormalno dobrog raspoloženja sa povremenim epizodama kliničke depresije. Odrasli sa manijom mogu imati duge (u pitanju su dani ili tjedni) epizode velike sreće, mogu čak vjerovati da imaju posebne sposobnosti, te da primaju poruke od Boga ili od poznatih osoba. Za vrijeme takvog stanja, govore vrlo brzo i neprestano, danima ne spavaju, te rade poslove koji ih dovode u probleme. Dok su manični, nekontrolirano troše novac, te zapadaju u dugove, postaju hiperseksualni, ili zovu ljude tijekom noći.



Kod mlađih ljudi manije se očituje drugačije. Djeca često vrlo brzo mijenjaju raspoloženje, čini se bez razloga, konstatno su razdražljiva, javlja se nekontrolirana agresija, te ponekad čuju glasove ili vide stvari koje ostali ne čuju i ne vide. ADHD mnogo je češći od manije, i dok djeca s manijom prvo ispoljavaju simptome ADHD-a, kod vrlo malo djece sa ADHD-om će se razviti manija. Kombinacija ADHD-a i manije često vodi do teških poteškoća u funkcioniranju. Preklapanje manije i ADHD-a stalno se proučava. Budući da se pacijenti s ADHD-om i manijom promatraju kroz vrijeme, bit će jasnije kako će njihovi simptomi izgledati u odrasloj dobi.

Da bi samo liječenje uopće bilo uspješno, prvo treba stabilizirati raspoloženje lijekovima. Pacijentima se obično daju stabilizatori kao što su litij, valproate ili karbamazepin. Budući da ti lijekovi ne poboljšavaju simptome ADHD-a toj terapiji dodaju se stimulanti i antidepresivi.

Anksioznost
Do 30% djece i 25-40% odraslih sa ADHD-om imat će i poremećaj anksioznosti. Poremećaji anksioznosti često nisu vidljivi te istraživanja pokazuju da polovinu djece koja ispoljavaju očite simptome anksioznosti, njihovi roditelji nisu opisali kao anksiozne. Kao i kod depresije, djetetovi unutarnji osjećaji ne mogu doprijeti do roditelja ili učitelja.

Pacijenti s poremećajima anksioznosti često previše brinu o nekim stvarima (škola, posao, itd.), osjećaju se pod stresom ili umorno, napeti su i teško spavaju. Mali broj pacijenata proživljava kratke epizode teške anksioznosti (napad panike) koje traju oko 10 minuta, a prati ih lupanje srca, znojenje, treskavica, gušenje, teškoće u disanju, mučnina ili bol u trbuhu, vrtoglavica, te strah da će poludjeti ili umrijeti. Ove epizode javljaju se bez razloga te ponekad probude pacijenta. Učenici koji imaju ADHD i anksioznost imaju više problema u školi, obitelji i društvu  nego oni sa samim ADHD-om. Oni su također rjeđe hiperaktivni te djeluju usporeno i neučinkovito. Genetsko istraživanje pokazuje da su ADHD i anksioznost odvojeni poremećaji te da se nasljeđuju odvojeno jedan od drugog.

Liječenje ADHD-a i anksioznosti uključuje učenje kako se nositi sa okolnostima koje izazivaju strah. Od pomoći mogu biti tehnike opuštanja, te alternativni načini nošenja sa stresnim situacijama. Čini se da kombinacija ADHD-a i anksioznosti ne reagira na klasično liječenje ADHD lijekovima.

Tikovi i Tourettov sindrom
Samo 7% onih sa ADHD-om imaju tikove ili Tourettov sindrom, ali 60% onih sa Tourettovim sindromom imaju ADHD. Tikovi (nagli, brzi, neritmički pokreti ili glasanja) ili Tourettov sindrom (i pokreti i glasanja) mogu se javiti sa ADHD-om na dva načina. Prvo, ponašanje ili pokreti kao što je pretjerano treperenje oka ili pročišćavanje grla javaljaju se od 10. do 12. godine. Kada su djeca nervozna ili umorna ti su tikovi gori ili vidljiviji. Ovi prolazni tikovi obično nestanu kroz jednu do dvije godine te se mogu javiti i kod djece sa ADHD-om i kod drugih. Tourettov sindrom mnogo je rjeđi ali i teži poremećaj, kada pacijenti proizvode buku (npr. izvikivanje glasa ili riječi) i pokrete (npr. neprekidno trzanje i treperenje oka), a sve to gotovo svakodnevno godinama. Tourettov sindrom često uključuje ADHD iako obratno ne vrijedi.

Poteškoće u učenju
Pojedinci s ADHD-om učestalo imaju problema sa učenjem u školi. Ovisno o tome kako se definiraju poremećaji u učenju do 50% djece s ADHD-om ima stalni poremećaj u učenju. To se može očitovati kroz probleme sa čitanjem ili računanjem, ali ti pojedinci nisu ništa manje inteligentni od svojih vršnjaka. Istraživanja pokazuju da učenici s ADHD-om i poremećajem čitanja  (disleksija) nisu ništa više anksiozni, hiperaktivni ili agresivni kao oni samo s ADHD-om. Ipak, poremećaj u učenju utječe na školske obveze te može početi utjecati na odnose s obitelji i vršnjacima.

Liječenje zahtijeva pažljivo određivanje učenikovih jakih i slabih strana. Ako se poteškoće u obrazovanju javljaju usprkos blagotvornom liječenju (sa psihodruštvenim intervencijama i lijekovima), nužno je provesti edukacijsku procjenu koja će odrediti poteškoće u učenju. Obično je potrebno da se članovi obitelji obrate ravnatelju škole ili učitelju da započnu proces, a sve sa ciljem da se gdje je potrebno osmisli individualni obrazovni plan za učenika. On se pregledava jednom godišnje od strane školskog osobla da bi se utvrdilo da pomaže učenikovom napredovanju. Lijekovi ne poboljšavaju poremećaj učenja, ali mogu poboljšati simptome ADHD-a tako da se učenje može ubrzati.

Što je sa zloupotrebom lijekova?
Zadnja istraživanja pokazuju da mladež sa ADHD-om vrlo rano počinje pušiti, uzimati alkohol i konačno uzimati droge. Pušenje je češće kod adolescenata s ADHD-om, a odrasli s ADHD-om više puše te vrlo teško prestaju. Dvostruko je lakše mladima s ADHD-om postati ovisan o nikotinu.

Korištenje kokaina i drugih droga nije češće među pojedincima s ADHD-om koji su liječeni stimulansima. Zapravo manja je mogućnost korištenja ilegalnih droga kod onih adolescenata s ADHD-om kojima su prepisani stimulans lijekovi, nego kod onih kojima takvi lijekovi nisu prepisani.

Izvor podataka: www.chadd.org




longcoolwoman @ 23:56 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Anketa
Koliko uspješno škola vašeg djeteta osigurava prilagodbe za ADHD?




Anketa
Koju od navedenih reakcija na dijagnozu ADHD-a smatrate najviše iritantnom ili štetnom:



Brojač posjeta
107798
Index.hr
Nema zapisa.